Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

2. teren speleološke škole - Panin kuk (09.-11.2018.)

Nakon jednotjedne odgode radi nepovoljnih vremenskih uvjeta, prvi višednevni teren speleološke škole 2018. s nestrpljenjem je dočekan  9. ožujka. U 17:30 počeli smo se skupljati u i ispred Radnića, te su se nešto nakon 18 h SOŽ-ov kombi i 4 auta zaputili prema Karinu, točnije kanjonu rijeke Bijele. 

Na putu se, osim na sred ceste radi probušene gume (koja je našla dostojnu zamjenu kod vulkanizera iza ćoška) stalo i u Zvonimiru, kako tradicija nalaže, gdje se popilo koje pivo i odlučilo o promjeni terena! Naime, ekipa škole iz Zadra je već došla na planiranom terenu, a s obzirom na našu brojnost, teško bismo koegzistirali do nedjelje na tako ograničenom prostoru.  Iskusni avanturisti SOŽ-a  odlučili su da to nije opcija te nam objasnili kako je u blizini i kanjon rijeke Zrmanje do kojeg ćemo hodati barem dvostruko duže od najavljenih 20 min (ovisno o tome iz kojeg se pokušaja pronađe pravi put :D), iako je možda poplavljen, tko zna?! Nakon parkiranja najbliže moguće, natovareni  hranom, alkoholom, osobnom i društvenom opremom  uputili smo se do Zrmanje. Premoreni, ali sretni oko ponoći smo se spustili do podnožja Paninog kuka postepeno osvjetljavajući i otkrivajući svijet oko sebe. Tu smo zatekli u velikom dijelu poplavljene livade, ali smo ipak pronašli dovoljno mjesta za šatore, logorište, društvenu opremu.. Nakon što smo sve smjestili i postavili sjeli smo zajedno oko vatre i grijali se, izvana i iznutra. Dobili smo upute za sljedeći dan te se oko 2,3,4 išlo malo odmorit da bi se subota ipak nekako odradila. 

Buđenje u 7/8 (stari/novi) bilo je prekrasno iskustvo. Prvi prizor  pri izlasku iz šatora– kanjon, ovaj put okupan svjetlom i tirkiznom Zrmanjom- očarao je sve. Iako su radi hlade noći neki spavali manje/više, lošije/bolje, nakon doručka, kave, čaja svi su 'nadošli'. Dok su instruktori preuzeli postavljanje poligona na stijenama, ostali su bili zaduženi za skupljanje drva, željno iščekujući bliski susret s Paninim kukom. Malo pomalo rješavali su se predviđeni zadaci: penjanje i spuštanje uz prelazak (preko)nekoliko sidrišta, savladavanje prečnice, prelazak  čvora i, šećer na kraju, pod okriljem noći, kratko penjanje i spuštanje s transportnom vrećom. Uz navedeno, tijekom cijelog dana usavršavali su se čvorovi. Svatko u svom tempu, uz spektar emocija, svi su školarci odradili zadano. U međuvremenu stiglo se i zaletiti do slapa koji oduzima dah ili pak skočili u Zrmanju kako bi osvojili pronađeni kanu (koji nažalost nije postao dio SOŽ inventara, još!). Nakon dugog dana zajedno smo večerali dugog pripreman objed i nastavili se grijati, vatrom i alkoholom, uz brojne priče (highlight večeri je priča o bahatom Siščaninu).

Nedjelja ujutro dočekana je u kratkim rukavima, topla i sunčana, no radi najavljene kiše požurilo s raspremanjem logora, pakiranjem osobne i društvene opreme, skupljanjem svega iza sebe. Sad dosta lakši, a još uvijek praćeni suncem, diveći se pogledima  na kanjon i Zrmanju došli smo do ostavljenih vozila i bili nagrađeni pivom! Rasporedili smo dobra i uputili se prema Cerovačkim špiljama  gdje smo nakon kratkog predavanja o njihovom postanku i ostanku prošetali Gornjom špiljom. Nakon toga put je vodio u Zvonimir na ručak i druženje. Nešto kasnije, još uvijek pod dojmom prekrasnog vikenda vraćamo se u Zagreb u surovu stvarnost i obaveze, kontemplirajući.