Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Povratak u 1960-te

Četveročlana družina (Talaja, Valerija, Kiki i Zrinka) u četvrtak navečer brzinski se dogovara za jednodnevni teren dva dana kasnije, u subotu  14. travnja te još brže i rezolutnije skupljamo informacije o objektima koje ćemo istraživati. Dogovoreno je istraživanje i dovršavanje nacrta Rogića špilje u Perušiću. Shodno dogovoru nalazimo se u subotu u 7 ujutro u klubu i pakiramo opremu. Teren naglo i neočekivano dobiva novu dimenziju, jer proučavajući kartu Talaja i Valerija nailaze na nekoliko objekata u blizini ceste do Rogićeve pronađenih davne 1960-e i odlučujemo oživjeti povijest.

8 ujutro, a već smo na staroj cesti i poznatom putu. Skidamo se sa stare ceste na skretanju za Rudanovac i prolazimo kroz prvo, drugo, treće selo te nam GPS javlja da je vrijeme za zaustavljanje. Nalazimo se uz rub Krbavskog polja te se teren čini zaista perspektivan. Svjesni činjenice da koordinate neće biti u potpunosti točne, raštrkali smo se po terenu u potrazi za jamom Hajdukušom. Nakon polusatnog rekognosciranja, zaključujemo da je najdublji i jedini pronađeni objekt šaht na cesti te da je jama vjerojatno zatrpana i prenamijenjena u taj šaht. Nazad smo u autu u potrazi za drugim objektom. Već poznati rasplet, rekognoscirajući teren u potrazi za Željovljevom jamom ne nailazimo ni na što (osim srne u trku i poskoka na sunčanju).  Moral je u silaznoj putanji, ali dogovaramo se da ne idemo doma praznih ruku. Cilj terena je jasan- pronaći barem jedan objekt.

Nakon kratke vožnje zaustavljamo se u blizini trećeg objekta i nadamo se trećoj sreći. I bila je! Nakon nekoliko minuta traženja, Valerija na opće oduševljenje preostalog trojca viče: „Evo, tu je!“. Zabijamo pločicu, istražujemo 15-metarsku Pavlovu jamu maštajući o životu i speleologiji prije 50 godina. Složili smo se da je dovoljno napravljeno za jedan dan i krećemo za Zagreb. Ali naš peti član Sivko (Talajin i Kikijev auto) nije se slagao s nešto ranijim povratkom u Zagreb i tjera nas na zaustavljanje radi puknuća gume. Neočekivano sretni ovim događajem izlazimo iz auta u akciju spašavanja Sivka. Nakon 10 minuta poluuspješnog pokušaja promjene gume, veliki bijeli kombi s crvenom plišanom bubamarom na suvozačkom i Bubom na vozačkom mjestu, zaustavlja se iza nas. Buba je uočio da baš i ne znamo što radimo te se vratio nakon što je već prošao par kilometara u suprotnom smjeru. Uviđa potencijal u Talaji (ostatak ekipe udaljuje 3 metra iza auta) te joj đžentlmenski prepušta da radi sve uz njegove naputke. Guma je uspješno promijenjena, pozdravljamo se s Bubom i  obećavamo mu skori posjet. Ponovno smo na  cesti, puna srca i apsolutno oduševljeni činjenicom da još ima ljudi koji su spremni beskompromisno pomoći potpunim strancima ne tražeći ništa zauzvrat pa još uz pokoje pivo po putu (u Kun Lunu u Korenici i u Slunju) dolazimo u Zagreb oko ponoći.