Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Dobro jutro, laku noć!

Unatoč lošoj prognozi i vremenskim neprilikama 13 hrabrih željezničaraca zaputilo se u srijedu 30.og četvrtog u kasnim noćnim satima u smjeru Crnopca i Kite. S obzirom da je kiša formirala slap u Grliću i tako poremetila Stipin plan za radni vikend, cilj terena se malo izmijenio, pa smo umjesto topografskog snimanja i kojekakvih radnih akcija ovogodišnji Prvi maj odlučili provesti u nešto ležernijoj atmosferi u podzemlju. I dok su Matea, Kežualka, Ivona, Blaž, Mateja i Mrki otkrivali tajne Puta malog princa, novopečeni školarci Matea, Hanžek, Aco, Nikola i Marta predvođeni Kikijem i Teslom suočili su se sa svojom prvom stometarskom vertikalom na ulazu u Kitu.

Nakon uspješnog spuštanja prošetali smo do Ašova, prvog bivka u jami na nekih -120m, gdje smo oformili novi dom za nadolazećih par dana. U stilu pravih domaćina, ugostili smo Anu, Teu i Edu iz Velebita koji su nam odlučili praviti društvo za vrijeme našeg prvog bivakiranja. Uz puno smijeha, hrane i pića zapjevali smo im novu željezničarsku himnu i poslali ih na spavanje s pusom za laku noć. Odmoreni i čili sljedeći dan smo se nakon jutarnje gozbe zaputili u šetnju po Kiti. Propuzali smo kroz blatnu Amazonu, posjetili Svinjske nogice i prošetali ispod Kitobrana da bi na kraju došli do drugog logora u nizu zvanog Makita. U Makiti smo imali zaslužen odmor uz čokoladu, dok je Hanžek marljivo čistio karabitke kako bi imali najbolje svijetlo na putu do Ašova. Po povratku smo postali svjesni činjenice da su zalihe pića i wc papira presušile pa su pročelnik i njegov tajnik mudro pristali na izlazak iz jame i vožnju do Gračaca kako nam ništa ne bi falilo u tijeku zadnje večeri bivakiranja. U znak zahvalnosti školarci su pospremili bivak, otišli po vodu, skuhali večeru, odspavali popodnevni beauty sleep i ponovno dočekali Velebitaše koji su se umorni vratili iz smjera Veseljka. Svi zajedno smo proveli još jednu večer punu smijeha, ića, pića, bijelih dupina i druženja, te usput na vlastitoj koži naučili kako izgleda gss-ovac u akciji pružanja prve pomoći na terenu.

Obogaćeni za niz novih iskustava, subotu smo odredili za dan izlaska, pa smo pomno posložili ostatke hrane, odjeće i smeća u transportne vreće i zaputili se prema suncu. Uz malo znoja uspješno smo svladali mokru vertikalu i na toplom čekali Kikija i Mateu koja je raspremila prvu jamu u svojoj speleo-karijeri. Pozdravili smo se s Kitom u popodnevnim satima i zaputili se prema Zvonimiru gdje nas je čekao ostatak društvanca. Nakon ručka ponovno smo sjeli u najdraži nam plavi kombi i uz zvuk brkatih mladića krenuli prema Zagrebu. Da tu druženju ne bi bio kraj večer smo proveli bivakirajući u toplom kod Ace kao moralna podrška njemu i Hanžeku koji su kao pravi Ž-ovci savjesno prali speleološku opremu u ranim jutarnjim satima. Poneseni njihovim primjerom, jednoglasno smo odlučili da ćemo nedjelju provesti čisteći ostatak osobne i zajedničke opreme  pa smo se nakon jutarnje kave odvezli na Gorsko zrcalo. Za nagradu smo usput ispekli roštilj i hvatali ostatke sunca. Radna atmosfera nas je u potpunosti obuzela pa smo se zaputili u novi pohod čišćenja i doveli kombi i odsjek do vrhunskog sjaja. Usput smo podijelili dojmove s Dinom i Daliborom koji su nam došli pomoći u tom pothvatu. Kad je sve bilo spremno i na svom mjestu, ostao je još jedan zadatak za obaviti...

Ponovno smo se posložili u kombi i pravac Hitna u Vinogradskoj kako bi bili sigurni da će Acin bliski susret s krpeljom proći bez posljedica. Za kraj terena odlučili smo još jednom svi zajedno popiti pivu nakon koje smo „prezadovoljni!“ otišli doma s nestrpljenjem iščekujući sljedeći teren. J