Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Povratak u Muda

Nakon uspješno završene ekspedicije u Lukinoj jami došlo je vrijeme da prvi puta ove godine posjetimo naša voljena i privremeno zaboravljena Muda. S tim ciljem, prorijeđena Ž-ekipa (Buraz, Zvonac, Rebeka i Kristijan) uz pomoć Damira Jantona iz SKOL-a odlazi u petak 20.9.2013. prema Crnopcu. Planovi su kao i uvjek bili ambiciozni, a atmosfera uobičajeno vesela! U planu je bilo pregledati liniju do -450 m nakon jednogodišnjeg mirovanja, zamijeniti oštećenu i nesigurnu opremu i pokušati osposobiti telefonsku liniju do 1. bivka, a sve u svrhu nastavka istraživanja.

Nakon dolaska na parkiralište oko 1 sat u noći, krenuli smo prema logoru na Jami vjetrova, ali prilično bujna vegetacija i noć prisilili su nas da prenoćimo na Vodicama. Subota je počela oko 11 sati jutarnjom kavicom i obilnim doručkom. Nakon što smo se počastili krenuo je naporan put prema ulazu u Muda. Telefonska žica oštećena na minimalno 6 mjesta samo do ulaza dala je naslutiti da je priroda „napravila svoje“ u našem odsustvu.

Prva ekipa (Kristijan i Buraz) ulaze oko 16 sati s namjerom da zamijene uže na ulaznoj vertikali i pregledaju pločice i karabinere do 1. bivka. Nakon nekog vremena za njima ulaze Zvonimir, Rebeka i Janton. Prilično dosadan i dugotrajan posao skidanja svake pločice bilo je lakše izdržati uz pomisao da će nas ekipa koja je ušla naknadno (ali nas je prestigla) dočekati u zagrijanom bivku uz kuhano vino, ali realnost je bila nešto drugačija. Nakon što smo se svi skupili u bivku na -350 počela je agonija. Muda ipak nisu bila toliko „zaboravljena“! Redovito su ih posjećivale nemani zvane puhovi - hrana je bila pojedena, a bivak im je očito služio kao wc. Nakon zatečenog stanja moral je još bio koliko toliko na razini, ali nakon saznanja da se dolje umjesto 4 vreće za spavanje kao što smo planirali nalaze 2 i pol mokre vreće, stvari su se počele mijenjati. Sve nade smo polagali u kuhalo - tj. pokvareno kuhalo. Kako je vrijeme prolazilo mi smo utjehu nalazili u sve jadnijim činjenicama pa je tako oko ponoći utjeha bila činjenica da gore od ovoga ne može (što je naravno opet bila zabluda). Zbog nedostatka vreća za spavanje propisno promrzli Zvonac i Rebeka krenuli su prema van, a svoje znanje iz prisilnog bivakiranja primijenili su koji sat kasnije jer smo vreće ostavili u kombiju na parkiralištu. Poredak na užetu pri njihovom izlasku bio je Rebeka, puh pa Zvonac, te „predivne“ životinje pravile su im društvo na dubini od stotinjak metara. Nakon izlaska iz jame, pričekali su jutro i krenuli prema kombiju gdje su čekali da izađe ostatak ekipe koji je spavao u jami. Za to vrijeme je ekipa u jami „prštala od zadovoljstva“.

Nakon što smo pripremili transportne sa smećem za van i bivak pretvorili u mjesto gdje bi netko mogao i prespavati atmosfera se počela naglo popravljati tako da smo ipak zaspali kao što smo navikli – uz smjeh, zezanciju i čašicu doduše ledene bevande. Probudili smo se oko 10:30, razvlačili po bivku do 12 i krenuli van, tj. pokušali krenuti van. Počele su probavne smetnje i opća slabost najvjerojatnije uzrokovani higijenskim uvjetima u bivku koje su nam ostavile one „predivne“ životinje. Sve to produljilo je izlazak sa standardnih 3,4 sata na 7 sati. Kod kombija smo se skupili oko 20:30 i krenuli put Zagreba uz stajanje u Zvonimiru. Sve u svemu, žrtveni janjci su u Zagreb stigli oko 1 sat u noći s novim iskustvom i vrlo važnim saznanjima o invaziji na Muda. Tokom tjedna se za šankom u Ž-u se kovala osveta pa se već sljedećeg vikenda (27.9. – 29.9. 2013.) ponovno krenulo u Muda ovaj put u nešto izmjenjenom sastavu (Dado, Coki, Kristijan, Buraz, Stipe i Tvrtko). Naoružani rukavicama za čišćenje, kuhalom i ostalim potrebnim priborom da Mudima vratimo stari sjaj krenuli smo iz Zagreba oko 21 sat. Osim uređenja bivka 1 bilo je u planu uzorkovanje vode na tri mjesta u jami te kontrola linije od 1. bivka do -450m. Coki je planirao ostati vani i u društvu Nene iz Zadra popraviti telefonsku liniju do ulaza. Na logor smo stigli oko 2 sata, ali unatoč tome legli smo tek u zoru. Vrzmanje po logoru počelo je oko 11 sati u subotu. Nakon doručka i pakiranja opreme krenuli smo prema jami. Coki je ostao vani sam jer je Neno javio da ipak neće doći. S ulaskom smo krenuli oko 15:30, Stipe i Tvrtko su krenuli prvi jer su išli po uzorke vode najdublje u jamu, a za njima je krenuo ostatak ekipe. Kad smo stigli na bivak 1 Stipe i Tvrtko su već bili u dubljim dijelovima jame, Dado i Buraz su ostali sređivati bivak, a ja (Kristijan) sam nastavio s pregledom linije do -450m. Na bivku 1 smo se svi skupili oko 4 sata u noći, a nedugo nakon toga smo legli. S izlaskom smo krenuli oko 11:30, a vani smo bili svi oko 15 sati. Natovareni uzorcima vode i otpadom iz bivka 1 krenuli smo prema logoru gdje smo pokupili Cokija i svi skupa krenuli prema kombiju. Uz standardni predah u Zvonimiru u Zagreb smo stigli oko ponoći.

Rezultat ova dva vikenda provedena u Mudima su uspješno uzeti prvi uzorci vode, pregledana linija do -450m na kojoj je zamijenjeno 15-ak karabinera i isto toliko pločica te uređen bivak 1 u kojem je hrana od sada, nadamo se, nedostupna puhovima! Koliko smo uspjeli u naumu da ih odvratimo od Muda i koliko im je hrana stvarno nedostupna, saznat ćemo u sljedećem posjetu kada bi se trebalo nastaviti uzorkovanje vode, sanacija telefona u jami, ali i daljnje napredovanje.