Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Ekspedicija Lukina jama – sifon 2013.

Detalji: Objavljeno 27 Listopad 2013; Napisao/la Tamara Mihoci

U razdoblju od 2. do 25. kolovoza 2013. g., održana je ekspedicija Lukina jama – sifon 2013., trenutno jedna od najzahtjevnijih ekspedicija u svijetu. Ekspedicija je organizirana pod vodstvom SO HPD Željezničar, a suorganizatorstvo su preuzeli: Nacionalni park Sjeverni Velebit, udruga Breganja, Hrvatsko biospeleološko društvo, Hrvatski speleološki savez, Zagrebački speleološki savez, Komisija za speleologiju HPS-a i Istarski speleološki savez. Pokrovitelj ekspedicije bio je Predsjednik RH, g. Ivo Josipović, a supokrovitelj gradonačelnik Grada Zagreba, g. Milan Bandić.

Cilj ekspedicije bilo je speleoronilačko istraživanje sifona na dnu jame koje je obuhvaćalo: istraživanje sifona do – 60 m dubine; topografsko snimanje sifona, fotografiranje i snimanje prostora, fotografiranje i snimanje podzemne faune te prikupljanje geoloških i bioloških uzoraka.

Opsežne pripreme za ekspediciju trajale su dvije godine. U 2012. g, održana je predekspedicija u razdoblju 14. – 19. kolovoza, gdje je jama opremljena do bivka na -780 m, a transportirana je i hrana, karimati, vreće za spavanje i ostala oprema. U predekspediciji su sudjelovale 33 osobe iz 9 hrvatskih speleoloških organizacija. U srpnju 2013., u Lukinu jamu – Trojamu odlazilo se čak 4 puta kako bi se jama opremila i kako bi se povukla telefonska žica do početka same ekspedicije, a transportiralo što više hrane i opreme potrebne za ugodan boravak u podzemlju. U srpnju 2013., kroz 4 vikenda, na Lom je došlo pomoći u pripremama za ekspediciju čak 44 speleologa i 3 simpatizera.

Bazni logor ekspedicije bio je smješten u Velikom Lomu na Sjevernom Velebitu, nedaleko ulaza u Lukinu jamu – Trojamu. Jama je bila postavljena kroz Trojamu jer se na ulaznoj vertikali u Lukinoj jami nalazi ledeni čep koji onemogućava silazak tim putem. Lukina jama i Trojama spajaju se na približno -580 m. Prvi dio ekspedicije bio je transport ronilačke opreme na dno Lukine jame (-1370 m), te transport hrane, bivaka, vreća za spavanje i ostale opreme, kao i sređivanje bivaka za privremeni život u podzemlju. Telefonska žica bila je provučena kroz cijelu jamu te od ulaza do logora u Velikom Lomu. Speleofoni su bili postavljeni u baznom logoru, na ulazu u Trojamu, na bivku na -320 m, na bivku na -780 m, na bivku na -980 m te na dnu jame. Ovime je omogućena komunikacija sa speleolozima u jami te bolja organizacija svih aktivnosti na ekspediciji. Drugi dio ekspedicije uključivao je odlazak ronioca i njihovog tima na dno, pripremu za ronjenje i samo ronjenje. Na dnu Lukine jame – Trojame ronili su V. Jalžić i P. Kovač Konrad uz pomoć B. Jalžića i A. Kirina. Ronilačka ekipa bila je na dnu jame 4 dana, tijekom kojih su napravljena 4 urona. Zaronili su 20 m dublje, čime dubina Lukine jame (u odnosu na 2010. g. kada je produbljena na -1409 m), sada iznosi -1431 m. Ovom ekspedicijom jamski sustav Lukina jama – Trojama pomaknut je na 14. mjesto na popisu najdubljih jama svijeta. Član ekspedicije, I. Radić je uz pomoć R. Novaka ispenjao okno na -980 m i ustvrdio da je tu kraj kanala, koji je prema dosadašnjim ekspedicijama bio velika perspektiva za daljnje napredovanje.

Tijekom ekspedicije prikupljeni su brojni vrijedni geološki i biološki uzorci. Fauna je skupljana kroz cijelu jamu, a pogotovo na bivku na -980 m, dnu i u sifonu. Uzeti su uzorci sedimenta s -50 m dubine u sifonu, te uzorci stijena sa -17 m, -40 m i -50 m dubine. Na -1370 m uzet je i uzorak sedimenta za analizu teških minerala. Na -1150 m prikupljen je uzorak sigastih konkrecija koje su donirane i izložene u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu. Osim bioloških i geoloških uzoraka, napravljen je detaljan topografski nacrt sifona te je snimljen bogat filmski i fotografski materijal. Na samom dnu te 100 i 200 m iznad dna u vertikali, postavljene su sonde (loggeri) za kontinuirano mjerenje razine, temperature i elektrolitičke vodljivosti podzemne vode. Sonde imaju baterije za 3 godine čime bi se u tom razdoblju skupili vrijedni podaci.

Cijela ekspedicija bila je organizirana na način da se istraživanje nastavi i iduće godine (2014.) ukoliko se pronađu novi dijelovi jame koji nastavljaju dalje. No, s obzirom na to da je sifon završio neprolaznim dijelom, a perspektivni upitnik na -980 m zatvoren, ekspedicija je ove godine završena i sva se oprema vadi van.

Tijekom cijele ekspedicije, kroz logor su prošle 124 osobe koje su pomogle u ostvarenju cilja bilo svojom pomoći u jami, bilo u sudjelovanju u brojnim logističkim i logorskim aktivnostima. Od 124 osobe na logoru, njih čak 91 je ušlo u jamu. Ulazak u jamu omogućen je svim speleolozima koji su došli na logor i željeli ući u jamu, bez obzira na iskustvo. Ekipe su organizirane spontano i prema dogovoru sa samim sudionicima. U ekspediciji su sudjelovali članovi 21 hrvatske speleološke organizacije te članovi 10 stranih speleoloških organizacija (2 organizacije iz Mexica, 3 iz Italije, 2 iz Ukrajine, 1 iz Slovenije, 1 iz Srbije i 1 iz Poljske).

Hrvatska speleološka društva koja su sudjelovala u istraživanju: