Frkina jama
Frkina jama nalazi se na području Cerovca na jugoistočnom Velebitu, nedaleko od mjesta Mala Popina u zaštićenom području Parka prirode Velebit. Najlakši pristup objektu je od sela Otrić na Ličkoj magistralnoj cesti koja vodi od Gračaca prema Kninu. Oko 1 km južno od sela Otrić potrebno je skrenuti desno u smjeru zapada na put koji vodi kroz Malopopinsko polje do napuštenog sela Mala Popina. Makadamskim putem potrebno je nastaviti u smjeru zapada do razrušenog sela Mrkići gdje put nastavlja u smjeru juga do područja Smrdljivca. Odavde makadamska cesta (šumska vlaka) nastavlja u smjeru jugozapada strmo se uzdižući prema selu Marčetići i područja Paripovac sa kotom 865 m/nmv. Otvor jame, dimenzija oko 4x8 metara, nalazi se na visini od 848 m/nmv u vrtači (20x35m) oko 30 metara sjeverno od makadamskog šumskog puta za izvlačenje drva. Vremenski gledano, ulaz je na otprilike 30 min. hoda od područja Smrdljivca.
Ulazna vertikala duboka je 83 metra i jednostavnog je tipa. Na 18 metara od prvog dna, odnosno ulazne vertikale, je suženje kroz dio zarušenih glonđi kroz koje nije potrebno nikakvo provlačenje. Prvo dno je širi meandar (2-5 m) koji se proteže u smjeru JZ 25 metara. Daljnje napredovanje je moguće kroz okno koje se nalazi 6 metara iznad dna ulazne vertikale. Iza okna jama se nastavlja u vertikalnim skokovima uz manje police do dubine od 215 metara. Nastavak jame iza okna je zasigan i prema dnu se sve više sužava (prostori iza okna znatno su manji od onih u ulaznoj vertikali). Jama završava zasiganim uskim dnom; horizontalnih prostora nema, kao ni značajnije perspektive za daljnje istraživanje. Zaključak istraživanja je da jama gotovo sigurno ne ide dalje.
Frkina jama je poligenetskog karaktera, a najizraženiji procesi u nastanku su kemijsko otapanje i erozija. Voda se procjeđuje prema dnu jame, oblikujući putem vertikalne kanale koji izgrađuju gotovo čitavu jamu. Kanali su u središnjem dijelu jame obloženi sigovinskim materijalom, što ukazuje na smanjenu aktivnost vode, dok su u ulaznom dijelu jame kao i u najdubljim dijelovima jame zidovi kanala isprani. Područje oko jame izgrađuju donjo-kredne vapnenačke naslage.
Kronologija istraživanja:
1. Krajem rujna 2010. u sklopu međunarodnog istraživačkog projekta Udruge studenata biologije (BIUS) „Istraživanje bioraznolikosti rijeke Zrmanje 2010.“, upravitelj parka Josip Frketić ukazao je na ulaz u jamu. Uz ostale prisutne speleologe, član SO-a Vedran Jalžić tada se spustilo na dubinu od oko 90 metara na dno ulazne vertikale. Prilikom postavljanja jame, na dubini od oko 80 metara (malo iznad dna ulazne vertikale) uočio pukotinu, odnosno jednu veliku perspektivu za daljnja istraživanja. U prvom spuštanju u jamu nije se više napredovalo, no ostao je jedan veliki upitnik za daljnja istraživanja, (sudionici: Vedran Jalžić (SOŽ), Anđela Ćukušić (SO PDS Velebit) i Nikolina Raguž (HBSD))
2. Vedran Jalžić vodio je i drugu istraživačku akciju; održana je za vikend od 19. do 21. studenog iste godine te ju je obilježilla južina i veća količana padalina. Tom prilikom u jami su odvojeno radile dvije ekipe. Prva je, sa zadatkom opremanja i topografskog snimanja objekta, napredovala prošavši kroz ranije spomenutu pukotinu na 80 metara dubine te se se spustila do dubine od oko 200 metara kad im je otkazala bušilica te okončala daljnje istraživanje. U povratku su topografski snimili 70 metara objekta kad im je voda i to onemogućila. Druga ekipa bila je orijentirana na fotografiranje objekta i skupljanje faune te je imala podosta sreće u svojoj potrazi. (sudionici: Vedran Jalžić, Dalibor Jirkal, Stipe Tutiš, Petra Kovač Konrad, Zvonimir Završki (SOŽ) te Branko Jalžić – Bančo (HBSD, SOŽ))
Na sljedeće (i posljednje) istraživanje čekalo se do proljeća. Od 29. travnja do 1. svibnja bila je posljednja akcija istraživanja u kojoj se spustilo na dno objekta. Jama je stala na dubini od 215 metara gdje se zatvorila stijenom i sigovinom bez daljnje perspektive. U ovoj je akciji dovršeno topografsko snimanje i fotografiranje Frkine jame, a Petra Kovač Konrad je na dnu prikupila uzorke vode s ciljem analize prisutnosti praživotinja. (sudionici: Dalibor Jirkal, Ruđer Novak, Ivan Mišur, Josip Dadić, Petra Kovač Konrad, Matija Mandarić, Sanja Sviben, Tamara Knežević (SOŽ) i Mario Šaban)
Objekt je, s biospeleološkog gledišta, prilično bogat iako su, zasad, analizirani samo uzorci prikupljeni prilikom prvog istraživanja. Pronađeni su Gastropoda – puževi (porodice Chondrinidae i Zonitidae), Acari – grinje, Diplopoda – dvojenoge (porodica Polydesmidae), Collembola – skokuni (porodice Entomobrydae, Neanuridae, Oncopoduridae, Onychiuridae i Tomoceridae) teColeoptera – kornjaši (porodica Chloevidae).
Istraživanjem Frkine jame, SO HPD Željezničar vratio se na područje Cerovca, a odužio mu se na najbolji mogući način – istražio je jedan lijepi i spomena dostojan objekt. Ono što posebno veseli je suradnja i druženje s gospodinom Josipom Frketićem i Mariom Šabanom koji su oba zaposlenici PP Velebit. Naime, bez njih jama ne bi bila istražena, a vjerojatno, bar još neko vrijeme, ni pronađena.
Autor: Zvonimir Završki
Galerija s posljednjeg istraživanja Frkine jame
Put ekspedicionizma