Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Ljetni logor na Crnopcu - Speleološka ekspedicija "Crnopac 2012"

Ljeto je, kažu, vrijeme godišnjih odmora. Od 27.7. – 4.8. članovi Željezničara iznova su, uz potporu JU PP Velebit i Hrvatskog speleološkog saveza, organizirali tradicionalni speleološki logor na Crnopcu – u blizini Gračaca, na samom jugoistočnom „kraju“ Velebita. Ove godine na šumskom logoru boravio je čak 41 speleolog (ili prijatelj speleologa). Kao i uvijek, na ekspediciji su nam se pridružili prijatelji iz cijele Hrvatske, kojima se iskreno zahvaljujemo trudu i prijateljstvu.

Premda je manje bitno, udjeli članova po organizacijama šareno su prikazani na piti. 

Prema podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda, prošla, 2011. godina, za većinu teritorija Hrvatske, nije bila samo vrlo sušna, nego čak ekstremno sušna. Tako je na području Gračaca palo tek oko 1% od uobičajenih godišnjih oborina u tom području. Premda je ovakva situacija povoljna za rad u podzemlju, jer su pojedini potopljeni dijelovi speleoloških objekata dostupniji, za nas je to značilo dodatne logističke probleme u organizaciji ionako složenih istraživanja. Konkretnije, jezerce pitke vode pri dnu ulazne vertikale u Jami vjetrova gotovo je presahnulo, tako da smo bili prisiljeni na apsolutnu redukciju potrošnje vode. Pred kraj logora, mutna vodica koristila se isključivo za piće, a nikako za osobnu higijenu ili pranje suđa, a štedjelo se čak i kod kuhanja kave, obroka na žlicu i slično. No, na stranu logistika i „kuloarske priče“… 

Osnovni speleološki ciljevi ekspedicije „Crnopac 2012.“ bili su nastavak sređivanja arhivskih podataka o poznatim jamama, istraživanje i rekognosciranje nepristupačnog „unutarnjeg“ dijela Crnopca (potraga za novim jamama) te nastavak istraživanja u perspektivnoj, ali iznimno zahtjevnoj jami Muda labudova. Odgovorno tvrdim da smo u potpunosti ispunili postavljene ciljeve. 

Kao i svake godine, vanjske ekipe speleologa bile su zadužene za logistiku koja je osiguravala funkcioniranje dnevnog i noćnog života na Jami vjetrova, ali i istraživačkih bivaka u Mudima labudovim. Slično podzemnim životinjicama, speleolozi u dubinskim jamskim bivcima u potpunosti ovise o unosu hranjivih i tekućih tvari, a posebice o unosu speleološke opreme s površine. Konačno, nije razumno očekivati da će hulje SOŽ-a izdržati tjedan dana rada u podzemlju, a da između posla ne odrade fešticu, dvije.

Uz logističke zadatke vanjske ekipe popunile su, ili ispravile dio katastarskih podataka za 11 otprije poznatih i obrađenih jama, a veseli činjenica da je pronađeno sedam novih jamskih ulaza. Nekoliko je crtačko-postavljačkih ekipa djelomično ili potpuno istražilo i topografski snimilo 5 jama: Jama Duha Svetoga (-50 m), Jama neiskusnih (-43 m), Jama tri dana (-41 m), Jama luna (-34 m) i Dalaj jama (-13 m).

U jami Muda labudova potrošen je znatan broj radnih sati na osiguravanje postojećih putova kretanja speleologa. Ojačan je ili izmijenjen dio starih sidrišta, a pojedine opasne dionice opremljene su užetima. Također je konačno osiguran neometan i pouzdan rad jamskih telefona koji komunikacijski povezuju logor na Jami vjetrova s oba istraživačka bivka u jami. Ne mogu pretjerati u naglašavanju ključne uloge pouzdanog telefona. Uz očitu sigurnosnu ulogu, telefonom se uživo dogovaraju daljnja istraživanja, usklađuju i mijenjaju želje, potrebe i planovi. Psihološka uloga koju u gadnim, dubokim dijelovima jame igra veza s površinom, slađa je od pive na +40. Ukratko – telefon je mama…

Bivak 2 podignut je početkom godine na dubini od oko -550 m, a nalazi se u jedinom pogodnom proširenju inače vrlo uskog meandra. U trodnevnoj logističkoj akciji doveden je u nešto pristojnije stanje pa sada tamo mogu ugodnije boraviti tri do četiri speleologa. Što to konkretno znači, pogledajte na fotografijama (ili dođite u Odsjek na pivo), a ovdje ću kratko napomenuti da bivak 2 nikako nije mjesto na kojem želite provesti duže od 2-3 dana.

Dno Muda labudovih, za 2012. godinu, nalazi se na kraju 600-tinjak metara dugog meandra iza Sjemenovoda. Ove godine dno smo pogurali za 40-ak metara i dosegli dubinu od -680 m. Obzirom na sve prisutniju vodu pri većim dubinama, ne iznenađuje da se u uskim kanalima voda ujezeruje i na dnu stvara (zasad) teško prohodan sifon. Ovi najdublji dijelovi meandra ponovo potpuno mijenjaju karakter jame, Muda imaju teški poremećaj ličnosti: gotovo bez upozorenja meandar se širi u vodom izdubljenu tubu, tunel promjera 3 metra koji se spiralno zavijajući spušta u dubinu. (Ježim se tipkajući.) Uz istraživanja na dnu, u dijelu meandra znatno bliže bivku 2, započeto je tehničko penjanje i crtanje jednog od brojnih upitnika, no taj krvavi posao biti će dovršen slijedećom prilikom. Meandar (s velikim M) „pojest“ će još puno godina istraživanja…

Dio jame koji zovemo „starim“ Mudima izrazito je vertikalan sustav dimnjaka koji vode do dubine -500 metara. Pri dnu toga dijela istraženo je i zatvoreno nekoliko upitnika, odnosno u tim dijelovima jama je završena. U dijelu iznad bivka 1, otkriven je novi sustav vertikala koji se, nažalost, ubrzo spojio na otprije poznate dijelove jame, no nacrtano je stotinjak metara novih vertikala. Generičke vijesti: Papa osuđuje nasilje, nemiri na Bliskom istoku, cijene goriva rastu i… Muda idu dalje. 

Premda je rad u našoj najdražoj jami rezerviran samo za najiskusnije članove ekspedicije, naš se mio pomladak kalio i tesao na plićim jamama Crnopca, a dio se kao transportne ekipe spustio do prvog, ili čak do drugog bivka. Svaka čast. Budućnost zagarantovana. Na kraju hvala svim starim i novim prijateljima na pokazanoj volji i radu u vrijeme logora te svima ostalima koji su doprinijeli pripremnim akcijama za istraživanja. 

Najsvježiji profil Muda labudovih (radna verzija):

Popis sudionika logora: Anđela Ćukušić, Petra Kovač Konrad, Eddy Rušnjak – Stanko, Elvis Brajković – Brale, Ksenija Brezovac, Ivana Gruber, Tamara Knežević, Ante Sušić, Dajana Hmura, Kristijan Hmura, Lana Đud, Marko Budić, Zoran Bolonić – Coki, Bernard Bregar – Berni, Zvonimir Završki – Zvone, Mario Metelko – Kežualka, Rebeka Knajs, Damir Slatinac – Slac, Zvonka Gverić, Eva Fućak, Marko Stanić, Ivan Mišur, Marko Vrkić, Lino Pugliari, Larisa Grabar, Lovel Kukuljan, Jelena Martinčić, Andrija Rubinić, Ozren Dodić – Špale, Sanja Sviben, Danko Cvitković – Pješak, Nenad Iglić – Neno, Mauricio Stipčević – Mauro, Frane Kožmelj, Danijel Krstulović, Davor Cvitanić , Vladimir Božić – Boltek, Boris Lepan – Deda

Voditelji logora: Dalibor Jirkal, Stipe Tutiš, Ruđer Novak 

Izvještaj s prošlogodišnje ljetne ekspedicije pogledajte OVDJE, a više o povijesti istraživanja u Mudima labudovim pogledajte OVDJE.

Fotografije sa ljetnog logora na Crnopcu možete pogledati u našoj foto galeriji.