Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Istraživanje u Rašporu 04. do 06. veljače 2011.

U dogovoru s našim prijateljima iz Kastva (SU Spelunka) krenuli smo po drugi puta ove godine na planinu Ćićariju. Radili smo u dobro poznatoj jami Rašpor u neposrednoj blizini istoimenog sela u općini Lanišće.

Pogledajte foto galeriju sa istraživanja!

Povijest istraživanja ovog objekta je bogata: već 1920-tih godina tršćanski su se speleolozi ljestvama spustili oko 300 metara i dosegli tada najveću dubinu u nekom podzemnom objektu. Istraživanja su kasnije nastavili hrvatski speleolozi, a do današnjeg dana Rašpor ostaje najdubljom i najduljom jamom Istre (ukupna istražena duljina bliži se 3000 metara). Ulaz u jamu nalazi se u manjoj vrtači, nažalost onečišćenoj smećem koje se vodenim tokom u kišno doba godine rasprostire po dubljim dijelovima jame. Nakon ulaznog horizontalnog dijela, slijedi niz većih i manjih vertikala kojima se doseže dubina od gotovo tristo metara. Od ovoga dijela horizontalnim vodenim meandrom dolazi se do veće dvorane u kojoj je organiziran podzemni bivak – baza za sva dugotrajna speleološka istraživanja. Duga povijest istraživanja jame nažalost na ovome mjestu dobro se vidi – po zidovima dvorane posvuda su čađom karbidnih lampi ispisana razna imena i godine ranijih istraživanja. Na suprotnoj strani, uzvodno od bivka, prolazi se nizom uskih provlačenja i vertikalnih „dimnjaka“ kojima se penjanjem dolazi do neistraženih dijelova jame stotinjak metara više. Druga veća dvorana u jami je žarište našeg istraživanja, točka s koje se pružaju meandri, vodom izdubljene i izrazito uske horizontalne pukotine kojima se zasad ne nazire završetak.

U petak navečer (4. veljače), odnosno subotu rano ujutro, u jamu se spušta Zagrebačko-Samoborska ekipa: Ivan Mišur (Ivo), Petra Kovač Konrad, Zvonimir Završki, Alen Kirin (Galon), Tamara Mihoci i Ruđer Novak (Ruđo). Spustili smo se na bivak oko 4 ujutro, pojeli Petrinu paštetu od tune, popili rakije i zavukli se u vreće za spavanje. Dižemo se u deset sati, ničim izazvani i više-manje odmorni. Subota je, umjesto da bliještimo na kavi u Kastvu, gledamo more i Rijeku, mi se pod Ćićarijom lagano grijemo i srčemo kavicu iz lončića u mraku. U pravi čas da probaju Rapsku tortu pojavljuju se Lovel Kukuljan i Zoran Perec iz Rijeke koji su došli „na brzinu“ istražiti jedan nepoznati ogranak Rašpora u blizini. Nakon doručka i mi se opremamo i krećemo. Par sati provlačenja, gnječenja, penjanja, puzanja i izbjegavanja šišmiša i već smo na mjestu istraživanja. Dogovaramo se do kada radimo i dijelimo u dvije ekipe, svaka u svojem meandru, uskim vertikalnim „špranjama“ koje trebamo istražiti i topografski snimiti (izraditi nacrt). Nakon par sati crtanja, zaključujemo da je vrijeme da se vratimo u bivak. Po putu smo na dva različita mjesta unutar jame izmjerili osnovne fizikalno-kemijske karakteristike vode i prikupili uzorke vode u bočice koje nosimo van sa sobom. Uzorke smo predali na laboratorijsku analizu kemijskog sastava, a također smo ispitali i mikrobiološko opterećenje (prisutnost bakterija) vode. Na vodenim dijelovima također skupljamo male špiljske životinjice (kukce, pauke, račiće) za kasniju biospeleološku analizu živoga svijeta u jami. Uvijek kada se nađemo u podzemlju, a pogotovo kad smo u teškim i nepristupačnim dijelovima, osim istraživanja i izrade nacrta same jame, pokušavamo prikupiti što više raznovrsnih uzoraka - sa što više podataka izaći iz jame. Tako smo, primjerice, dva tjedna ranije prilikom istraživanja Rašpora uzimali i uzorke stijene za geološke analize.

U bivak se vraćamo u 10 sati i na benzinskom kuhalu radimo večeru. Nakon što smo riješili većinu tekućih problema i raspravili razne čudne stvari, zamislili smo da je noć pa smo legli spavati.

Ujutro ostatke Viljamovke točimo u spremnik benzinskog kuhala i pečemo kavu na rakiji. Nakon doručka, lagano krećemo s penjanjem van iz jame. Po putu smo snimili pokoju fotografiju i koji sat kasnije, još po danu, pred zalazak sunca izašli iz Rašpora.